Istorija razvoja stomatoloških stolica je bogata, pa stoga u ovom prvom dijelu predstavljamo najpoznatije primjerke do 1890. godine.

Značajna poboljšanja u udobnost i prilagodljivosti stomatološke stolice su se dešavala prije više od 300 godina. Prije 17. stoljeća, vađenje zuba se najčešće radilo na način da pacijent sjedne na pod, a glavu stavi između koljena doktora. Obične fotelje su povremeno služile da stomatološke zahvate učine manje neugodnim i lakšim, ali sve do ranih 1700-ih kada je Pierre Frauchard, izvanredan francuski stomatolog, postavio novi trend u udobnosti ne postavljajući pacijente na pod, već na stolicu predviđenu za pregled ili vađenje zuba.

U prvoj polovici 19. stoljeća Amerike, stolica za ljuljanje je bila prototip za mehaničku stomatološku stolicu. Kako je vrijeme prolazilo, postalo je očito da su i zubaru i pacijentu mogle pomoći fleksibilnije stolice. Do sredine 19. stoljeća, zubari su sami sebi gradili i oblikovali stolice, sve dok nije došlo do razvoja zubarske manufakture, kojom je započeta nagla proizvodnja specijalizovanih stolica s različitim dijelovima namjenjenim za glavu, leđa, noge i prilagodljivošću raznim tijelesnim oblicima. Nakon Američkog građanskog rata, praktične stolice (za razliku od prije više ukrašivanih i manje udobnih) su postale iznimno popularne, mijenjajući materijal od kojeg su napravljene iz drveta u metal. Skoro cijelo stoljeće, do sredine 20. stoljeća, popularni dizajn stolice kompanije „S.S White Company“ je bio popularan.

1958. godine u Kalifoniji, doktor Sanford Golden je sa svojim kolegama dizajnirao tzv. „Ritter-Euphorian“ ili „Golden“ stolicu, pričvršćenu za tlo sa mogućnošću naginjanja. S obzirom da je ovo bio prvi napredak vezan za stomatološke stolice još od sredine 19. stoljeća, Sanford Golden je osvojio zlatnu medalju Instituta industrijskog dizajna 1960. godine. Čak je ova stolica bila uzeta kao primjer odlične stolice sa koje bi astronaut mogao promatrati svemir! Ali ipak, može se reći, pravi roditelj sadašnje stomatološke stolice bio je dizajnirao John naughton iz Iowe. Njegov dizajn je imao dodatnu manju stolicu gdje je mogao udobno sjesti zubar i raditi svoj posao, i upravo zbog ovog fleksibilnog dizajna, Naughtonova stolice je prihvaćena kao standard u zubarstvu. Sadašnje stomatološke stolice povećaju udobnost pacijenta do maksimuma, pružajući zubaru preglednost i najpovoljniji pristup pacijentu.

1790. godina

Windsor stolica, zubara Josiah Flagga, je prva u Americi napravljena stomatološka stolica. Udobnost pacijenta i zubarska efikasnost su unaprijeđeni dodavajući pokretljivi naslonjač za glavu i raširujući dio gdje se polaže zubarski pribor.

1832. godina

Englez James Snell je napravio prvu mehanički stomatološku stolicu sa prilagodljivim sjedalom i naslonjačem.
U trenutku naslonjanja u ovu stolicu, napravljenu tokom 1830-ih, automatski se podigne i naslonjač za noge. Stolica se nalazi u Ward muzeju.

1855. godina

Perkinsova stolica, vrijedna 90 dolara, imala je neobičnu strukturu, koja je zbog svoje teške prilagodljivosti, brzo izašla iz upotrebe.

1859. godina

Stomatološka stolica doktora Aska je bila prva s mogućnošću naginjanja naprijed i nazad, što je dovelo do naglon napretka i nadogradnje stomatoloških stolica.

1860. godina

Stomatološka stolica doktora Whitcomba je bila prva s mogućnošću dizanja i spuštanja stolice.

1868. godina

Jedinstven mehanizam James Beall Morrisonove stomatološke stolice koja je omogućavala naginjanje stolice, i samim time pacijenta, u bilo kojem smjeru.

1872. godina

Četiri godine kasnije, J.B Morrison je izumio prvu stolicu sa bez presednom mogućnošću dizanja i spuštanja – čak 68,5 centimetara opsega, čime je zubar mogao bez problema sebi prilagoditi položaj pacijenta.

1877. godina

Wilkersonova stomatološka stolica je bila prva s hidrauličnim mehanizmom. I kao bonus je bila odlično dizajnirana za zubare dešnjake ili ljevake.

1885. godina

Nalazi se u Smithsonian institutu, ova replika operacione sale doktora Greene V. Blacka (često spomenutog kao oca modernog naučnog zubarstva) ima tzv. „Archer's Swan“ stolicu, koja ima raširene naslone za ruke specifično oblikovane da nalikuju labuđem vratu i glavi.

1890. godina

Uz pomoć pedala se je podizala ili spuštala ova bogato ukrašena njemačka stomatološka stolica iz viktorijanskog doba.

Tekst preuzet sa www.virtualdentalmuseum.org